Prijateljice, gotovo je...
Toliko je savjeta napisano o tome kako prekinuti s dečkom, kako ga vratiti, kako preboljeti prekid, a trenutno se ne mogu sjetiti niti jedne knjige koja bi me podučila kako prekinuti prijateljstvo. Ja sam jedna od onih koji teško puštaju ljude od sebe i, kad su svi već odustali, nastavljam dalje, uvjerena u vječnu ljubav ili vječno prijateljstvo.
Kad volim, volim svim svojim atomima, svaka stanica u tijelu titra za tu osobu, bila ona muško ili žensko. I zbog te ljubavi često stvari gledam iz svoje perspektive, a još češće se pitam – pa kako je to mogao / mogla učiniti, ja ne bih to nikada! Teško prihvaćam, iako znam, da nismo svi isti, da ljudi gledaju iz svog, skučenog ugla, kao što to radim i ja...Baš kao i ljubavni odnos, shvaćam polako, i prijateljstva često imaju rok trajanja. Neka su vječna i čvrsta, baš kao i neki brakovi, ako u njih trud ulaže i jedna i druga strana, a neka su krhka i lomljiva, opterećena prošlošću i nepraštanjem, nepravedno podijeljena na onog koji daje više i onog koji daje manje. I to što ste godinama bile jedna uz drugu, to što znate sve male tajne i upoznate ste sa svakom pojedinošću života svoje prijateljice, ne mora značiti da će tako biti uvijek. Potreban je samo jedan događaj, jedna krivo shvaćena riječ, jedan nesporazum, jedan slabašan stav i mrvicu premalo povjerenja i temelji prijateljstva su opasno prodrmani. Osobito je to slučaj ako već dulje vrijeme osjećaš da vaše prijateljstvo stoji na klimavim nogama i da, oni temelji koje ste gradile, ipak nisu toliko čvrsti. Ono što uništava prijateljstvo jest zapravo samo ona mala kap, kap koja prelijeva čašu.
Ljubav prijateljice neusporediva je s bilo kojom drugom ljubavi, a osjećaj da ju poznaješ nadmašiti može samo osjećaj da ona poznaje tebe. Prijateljica te može poznavati u dušu ako te poznaje od tvog početka. Ona će znati sve tvoje prve osnovnoškolske ljubavi, tko si bila u srednjoj školi, sve tvoje nesigurnosti, strahove na početku faksa, svakog debila s kojim si izlazila, svaki tvoj ljubavni problem, tvoju obitelj i sve tvoje rođake, tvoje talente i mane, tvoje vrline i uvijek zna što ti treba, čak i onda kad to ne znaš sama.
Ali ponekad, s vremenom i razlikama koje između vas rastu, prijateljstvo se polako udaljava od onoga što je trebalo biti. Nalaziš i nove prijatelje i zapravo te začudi kad shvatiš da većina njih nju niti ne poznaje, osim iz tvojih priča, a i one su postale rjeđima. Iako je i dalje svaki njen savjet za tebe nepogrešiv, sve teže do njih dolaziš jer, sve ju manje viđaš. Tu i tamo poneki izlazak, koji te podsjeti na vrijeme kojeg ste toliko provodile skupa ili da te podsjeti koliko vremena propuštate, koliko sretnih trenutaka u tvom životu ona nije vidjela i koliko sitnica u zadnje vrijeme nisi s njom podijelila. Sve te male, ali važne stvari posljednjih mjeseci ili godina, osjećaš kao upozorenje i možda se trudiš više i više, ali život vas je i dalje razdvaja.
No sve to, pa da je trajalo i godinama, ne može te pripremiti na onaj trenutak kada u čašu dospije ona posljednja kaplica koja ju prelijeva. Nema te stvari ili osobe koja te može pripremiti na to da se u jednom trenutku nećete razumijeti. I koliko se trudila, ne možeš zatvoriti svoje rane i izlječiti njezine i ta velika rupa koja vas dijeli svakom razmjenjenom rječju, svakim pogledom ili samo mailom, postaje sve veća i veća, dok u jednom trenutku više ne vidiš na drugu stranu. Tvoja prijateljica, tvoje drugo ja, pola tvoga srca, više se ne razaznaje zbog velike udaljenosti, ostaje samo obris prijateljstva koje je nekad davno bilo toliko jako da je vama bilo najveći oslonac, a drugima insipracija.
Ali, kako prekinuti prijateljstvo? I pusti sad tehnički dio ovog apsurda i ispijanje kave dok se opraštamo, kako prekinuti nešto što ti je godinama bilo utočište, spas, bijeg, sigurna luka? Iako osjećaš da ne postoji drugi način, bar ne sada, kako se odvojiti od svih divnih uspomena i kako se suočiti s činjenicom da više ne možeš vjerovati osobi koja je tvoje povjerenje uživala bezgranično? I kako se zapravo pomiriti s time da više ne možeš okrenuti njen broj da vrisneš od sreće zbog novog posla ili dečka i da više nemaš onu koja ti nikad nije zavidjela, nikad željela zlo, mrzila je sve tvoje neprijatelje i unatoč tome što ste se udaljile, s iskrenom radošću dočekivala svaki tvoj novi uspjeh. Ima li načina da se od te osobe ikada odvojiš potpuno i koliko duboke moraju biti rane koje su prekinule tolike spone među vama? Je li vrijeme stvarno dobar liječnik?
I baš kao što neke ljubavi zapravo traju vječno, vječno traje i duboko prijateljstvo. I kad se u njega umješaju jedan događaj, jedna krivo shvaćena riječ, jedan slabašan stav i mrvicu premalo povjerenja, prijateljstvo kreće na zimski san. Ostaje samo nada da proljeće dolazi brzo i da će sunce otopiti barijere oko srca i maknuti bol povrede koju ti je zadala prijateljica i koju si ti nanijela njoj, a buđenje iz sna biti će nova snaga da se prebrode kriva uvjerenja, izdaja i razočarenje. Možda...
